Ubrzo je shvatio da bi takva biblioteka iziskivala više digitalnog prostora od celog univerzuma. Bazil je izračunao da bi broj „knjiga“ (od 410 strana, sa 3.200 karaktera po strani) iznosio negde oko tričavih 102.000.000. Umesto toga, zadovoljio se bibliotekom koja postoji kao algoritam, kao program koji se aktivira svaki put kada neko okači tekst na stranicu libraryofbabel.info. Program prikazuje sve stranice na kojima bi se taj tekst pojavio da biblioteka zapravo postoji. Sama stranica nije sačuvana, već postoji kao set koordinata koje će svakog puta prikazivati isti tekst.
Ovo je možda najfascinantniji beskorisni izum u istoriji čovečanstva. Kao što je Borhes predvideo, mudrost je beskorisna ukoliko se izgubi u moru besmisla. Ipak, ljudi je i dalje traže. Jedan opsednuti tragač pokušavao je da pronađe verski značaj u pojavama različitih imena Boga. „Mislim da za nju ne postoji praktična upotreba, kao što je traženje skrivenog teksta ili šifrovanih poruka“, kaže Bazil. Prema njegovom mišljenju, biblioteka je zanimljiva jer Hamletove monologe tretira kao statistički beznačajne, baš kao i sve ostale proizvode beskonačne grupe majmuna daktilografa. Barem je jedan pisac iskusio muke oko ukucavanja neke rečenice samo da bi, prema Bazilovim rečima, „otkrio da je sve vreme bila tamo“.
Autor: Džeri Adler
Izvor: Smithsonian Magazine
Prevod: Đorđe Radusin
Povezani članci
January 24, 2023
Prolećna inspiracija za uređenje enterijera
Tokom hladnih zimskih dana, uvek sa nestrpljenjem očekujemo doba buđenja…
January 24, 2023
Top 5 turističkih lokacija u Beogradu
Srpska prestonica je bogata istorijskim pričama, uspomenama i kultnim mestima…